| |
9. travnja 2009. - Vrativši se iz Oxforda...
Nakon podulje stanke, vijesti o Joanne Harris i dalje se nastavljaju u prijašnjem tonu... Dakle, vrativši se iz Oxforda, Joanne nam je napisala sljedeće:
U pravo vrijeme. Prešla sam u stanje kad se počinjem preobražavati u studenta ponovno, spavati do 12 sati popodne i skočiti po kebabe u 2 ujutro...
Napokon, volim Oxfordski književni festival, sada jedan od najboljih festivala u zemlji na koje idem s užitkom, ne samo zbog odlične lokacije, predivnih događanja i pozamašnog popisa predavača (kojih je bilo preko 400 ove godine). Najbolja od svega, ipak, je prijateljski nastrojena atmosfera i stav publike. Hvala vam mnogo na svemu. Vidimo se svi sljedeće godine, nadam se...
I kad pomislim kako je prošle godine u ovo vrijeme snijeg padao...
12. kolovoza 2008. - I čime bih vam još bila na usluzi?
Pa, prema gospođi koja mi je poslala mail neki dan, što stvarno trebam napraviti jest kupiti si peglu za kosu. Navodno, dok sam pisala dvije knjige i scenarij, kao što sam bila upletena u neke manje važne stvari: odgajanje djeteta, čišćenje kuće, novinarstvo, dobrotvorni rad, doktorirajući svoje prevođenje s francuskog, mijenjanje agenata (noćna mora - nemojte niti pokušavati), trud da ne zaboravim vlastite prijatelje i obitelj i pokušaj da ipak nakon svega imam život, mora da sam trenutačno zaboravila kako je moj prvotni cilj izgledati dobro vlastitim čitateljima. Posljednja osoba koja mi se javila istakla je činjenicu da, iako ona voli moje knjige, misli kako dugujem čitateljima pojaviti se uvijek u najboljem izdanju, što, po njoj, uključuje i ravnanje kose. Što je sljedeće, pitam se? Silikonske grudi, možda? Možda koja ruka viška, ili dvije?
Oprostite mi, ali moje vrijeme je dragocjeno. Imam ga premalo da bih ga gubila na beskorisno pokoravanje sila Prirode. Imam kovrčavu kosu. Pomirite se s time. I za boga miloga, prestanite gledati u sliku autora, i čitajte proklete knjige!
U redu. Ljutnja ispucana. Sada se idem prošetati po kiši...
10. kolovoza 2008. - Vrativši se s Arktika
I tako sam napokon došla kući, i spremna prionuti ponovno na posao. Bilo je to dobro putovanje, iako malo isprekidano problemima s motorom i lošim vremenom (ne biste rekli gledajući sliku, biste li?)...
Četiri dana na moru, sunce nikada ne zalazi. I tada, baš kad smo ušli u područje pomrčine sunca, došla je gusta magla kao da ju je poslao Edgar Allan Poe. Atmosferično, ali bilo mi je žao svih onih astronoma koji su došli skroz do ovdje kako bi gledali nebo. Ipak, vidjeli smo neke prilično dobre sijevajuće oluje, kao i iznenadan zeleni bljesak...
Svibanj, lipanj i srpanj 2008.
Gledajte što se dogodi kad puno radite - tri mjeseca prođu a da ni ne shvatite. Možda mi se samo starost približava...
No uglavnom, provela sam većinu proljeća i ljeta u mukama s romanom koji se ispostavio prilično zamršenim. Na svu sreću, imam urazumljive nakladnike koji mi ne daju rokove.
Sljedeći tjedan idem na svoj jedini godišnji odmor, brodom gore na Arktik, gdje se nadam kako će mi kombinacija mora i stalne svjetlosti natuknuti koji izlaz iz mog smotanog zapleta.
U međuvremenu, bila sam na Mauricijusu kao jedan od sudaca nagrade Prince Maurice. Hvala svima koji su bili uključeni, posebice sucima, Timu Lottu, Sarah Waters, Simonu Armitageu, Davidu Nobbsu, Irvineu Welshu, Marini Lewyckoj i čestitam Jamesu Meeku (pobjedniku) te Sally Vickers i Ewanu Morrisonu koji su za njim, svi su sjajni pisci i bila mi je čast raditi s vama.
Hvala također organizatorima nedavnog Buxton festivala, na kojemu sam čitala prošli tjedan i čestitam svima koji su bili uključeni u iznimno inovativnog Händelovog Samsona, kojega sam imala sreću pogledati u buxtonskoj Operi.
11. rujna je dan kada ponovno izlazi moj prvi objavljeni roman, Zlo sjeme. Ponovno radim nešto što sam rekla da nikada neću; u ovom slučaju iskopavati olupine ovoga starog gusarskog broda od romana, koji je napisan u mojim ranim dvadesetima i ponovno izdan zahvaljujući upornosti mnogih od mojih znatiželjnih čitatelja koji su htjeli vidjeti kako sam započela pisati. Sve što vam mogu reći jest: "Budite upozoreni!" jer ovo je veoma rana knjiga i jedva da sam ju promijenila jer, da sam to pokušala napraviti, našla bih se u situaciji kad bih ju ponovno pisala iz samoga početka. Ipak, još uvijek mi je veoma draga zbog nostalgije i sretna sam vidjeti ju ponovno na životu.
4. rujna izlazi meko ukoričeno izdanje Runa, a za to vrijeme ću biti zaposlena promovirajući ga u školama i knjižarama u okolici. Nadam se da će vas mnogo doći!
|
|
|
 |
